Ritmično
Nema nikoga, mičem glavu od desna na lijevo, ritmično.Ljuljam se.
U tišini me ometa zvuk vode, ritmičan. Udara iz slavine od plastičnu kesu.
Ne vidim je.Znam da štiti meso. Trebam da jedem.
Zagledan sam u sjenu kutije na lakiranoj površini stola.
Čitam, iste riječi. Tri puta.
Evo prestala je.
Ne čujem razbijanje kapi o hridi plastificirane piletine.
Zašto je stala?
Navika na zvuk ne prestaje, ljuljam se duže.
Plitko dišem i čekam.
Nema nikoga, a ja sam tu.
